U Crnoj Gori žrtve porodičnog nasilja nemaju pristup opštim uslugama podrške koje omogućavaju oporavak od nasilja. Ovo se prvenstveno odnosi na majke sa djecom kod kojih se nakon izlaska iz nasilne veze finansijska nesigurnost i deprivacija javljaju kao glavni problemi, bilo da su izbačene iz kuće ili primorane da to same urade iz straha za svoju bezbijednost i bezbijednost svoje djece.

Podsjećamo da je Crna Gora ratifikovala Konvenciju SE o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici i samim tim se obavezala da će preduzeti neophodne zakonodavne ili druge mjere kako bi obezbijedila da žrtve imaju pristup uslugama koje omogućavaju njihov oporavak od nasilja. Ove mjere obuhvataju finansijsku pomoć, stanovanje, obrazovanje, obuku i pomoć prilikom zapošljavanja, kao i pristup uslugama zdravstvene i socijalne zaštite. Poslednjih godina donesen je odredjeni broj zakona i strateških dokumenata koji definišu ovu oblast, ali nažalost Vlada i dalje kao prioritet ne vidi segment koji se odnosi na suzbijanje nasilja nad ženama i ne izdvaja dovoljna finansijska sredstva  za realizaciju aktivnosti predviđenih strateškim dokumentima.

Sigurna ženska kuća zahtjeva da država ženama žrtvama porodičnog nasilja obezbijedi pravo na opšte usluge podrške u cilju lakšeg oporavka od nasilja. Tražimo da se izmijeni Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti i uskladi sa standardima Konvencije SE o sprječavanju i suzbijanju nasilja u porodici i nasilja nad ženama na način što će se pravo na materijalno obezbjeđenje proširiti na žene žrtve nasilja i istima omogućiti korišćenje ovog prava nakon izlaska iz nasilne veze i po pokretanju sudskog postupka, kao i jasno definisati pravo na jednokratnu materijalnu pomoć za sve žene žrtve nasilja.